Video kamere – borba s kriminalom ili bankomat?

Video kamere – borba s kriminalom ili bankomat?

Video kamere – borba s kriminalom ili bankomat?

Model kojim Zagreb razvija sustav video nadzora javnih površina, navodi me na zaključak da on služi Gradskoj upravi za podizanje gotovine .

Uz dosadašnjih 95 lokacija diljem grada na kojima se nalaze nadzorne kamere za kontrolu nepropisnog zaustavljanja i parkiranja automobila, tijekom 2015. godine one će se postaviti na još 23 mjesta. Premda se kamerama rješavaju i drugi problemi, prioritetne su nam lokacije gdje se vozači bespravno zadržavaju na kolniku, a tek potom ona mjesta gdje su česte druge nepravilnosti koje zasad pratimo usput, istaknuo je Kraljević (objavljeno u Večernjem listu od 11. prosinca 2014.).

Kada sam pročitao ovu izjavu gospodina Mate Kraljevića, šefa prometnog redarstva Grada Zagreba, ostao sam začuđen. Ovom izjavom Kraljević je pokazao da ne poznaje filozofiju korištenja video kamera na javnim površinama. Istovremeno otkrio je da gradska uprava nema strategiju korištenja video kamera na javnim površinama.

No, krenimo redom. Zagrebparking je tijekom 2009. godine proveo javno nadmetanje za nabavu 500 digitalnih videokamera namijenjenih za projekt ‘Prometno redarstvo’. Za nabavu navedene opreme podružnica Zagrebparking sklopila je 20. srpnja 2009. godine Ugovor o nabavi opreme-parking video nadzor broj N-38/09, s izvršiteljem King ICT d.o.o., Zagreb, s ugovorenom ukupnom cijenom od 15.985.375,82 kune bez pdv-a. Predmet nabave bila je dobava opreme za parking video nadzor, montaža do potpune funkcionalnosti opreme, puštanje u rad, dokumentiranje, sve uz primjenu klauzule ‘ključ u ruke’. Nova Uprava Zagrebačkog holdinga na čelu s Ivom Čovićem (SDP) smjenjuje gospodina Kraljevića s mjesta direktora Zagrebparkinga i imenuje novog direktora koji sustav ne stavlja u funkciju. Istovremeno, kamere i softver uskladištene su kod dobavljača.

Iako sam protivnik korištenja video kamera za izricanje kazni vozačima za nepropisno zaustavljanje i krivo parkiranje, bilo mi je suludo da Zagrebački holding novcem poreznih obveznika kupi sustav ukupno vrijedan 20 milijuna kuna, a on trune na skladištu. Stoga sam na aktualnom satu Gradske skupštine Grada Zagreba u proljeće 2011. godine pitao gradonačelnika Bandića može li riješiti taj gordijski čvor na način da ostvari sporazum s ZGH da sustav pređe u vlasništvo grada kako bi bio stavljen u funkciju? Bandić se pozitivno očitovao o prijedlogu. I doista, na sjednici gradske skupštine u rujnu 2011. dolazi Prijedlog zaključka o sklapanju Sporazuma o preuzimanju Projekta-parking video nadzor između Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga. Prema odredbama sporazuma, sporazumne strane utvrđuju postojanje zajedničkog interesa za provedbu projekta s ciljem uspostavljanja informacijskog sustava za video nadzor nepropisno parkiranih vozila na području Grada Zagreba te izricanja sankcija počiniteljima prekršaja putem Prometnog redarstva Grada Zagreba. Grad Zagreb će za ustupljeni projekt Zagrebačkom holdingu uplatiti 21 milijun kuna.

U raspravi o prijedlogu zaključka ukazujem na činjenicu da je riječ o novoj tehnologiji koja bi trebala biti u funkciji razvoja i učinkovitosti prometnog redarstva, ali ističem da video nadzor može biti u funkciji narušavanja privatnosti i temeljnih sloboda sugrađana. Ukazujem na potrebu primjene načela zakonitosti, nužnosti, proporcionalnosti, transparentnosti, odgovornosti, vanjskog nadzora i važnog načela sudjelovanja građana u određivanju lokacija kamera. Ponovno ističem da je u ovoj priči potreban snažan građanski angažman i dvosmjerna komunikacija s građanima. Tražim da se kroz javnu raspravu projekt Parking video nadzora predstavi građanima, da se organiziraju dani otvorenih vrata prometnog redarstva i slično. Pročelnik Jelavić obećava realizaciju mojih prijedloga. Ali, sve je bilo uzalud. Ipak, pozitivan šok je uslijedio kada sam dobio poziv gradonačelnika Bandića da 1. prosinca 2012. dođem na otvorenje Centra za video nadzor pogrešno parkiranih vozila, zaštitu od grafita i očuvanje javnog reda, u sjedište prometnog redarstva u Jagićevoj ulici. Ništa mi nije bilo jasno. Odobrili smo projekt za Parking video nadzor, a gradonačelnik sad najavljuje korištenje video nadzora u ostvarivanju sigurnosti. Kao profesionalac sigurnosti bio sam oduševljen s tom najavom, ali i zabrinut jer sam znao da gradska uprava ne raspolaže niti s ljudskim niti s stručnim kapacitetima da može upravljati tim centrom i razvijati ga sukladno međunarodno priznatim standardima.

U vremenu poslije toga, kao gradski zastupnik predlažem da se javne površine označe upozorenjima građanima da su pod 24 satnim video nadzorom, a na web stranici grada postave sve lokacije na kojima su postavljene kamere. Gradonačelnik prijedloge prihvaća i realizira ih.

Od 2011. godine gradonačelniku predlažem, za sada bezuspješno, da formira Vijeće za građansku kontrolu video nadzora kao savjetodavno tijelo. Vijeće bi trebalo obavljati i poslove evaluacije i valorizacije video nadzora kao i provjere vjerodostojnosti građanskih žalbi naspram video nadzora.

U srpnju ove godine, gradonačelnik Bandić stavlja u funkciju novih 60 kamera na 23 lokacije u Zagrebu. Tada, Kraljević za medije izjavljuje da se kamere stavljaju zbog sigurnosti građana. Odmah pišem mail gradonačelniku i pitam znači li to da je sigurnost građana na ove 23 lokacije upitna? Uspoređujem statističke pokazatelje Policijske uprave zagrebačke za navedene lokacije i one mi govore da je sigurnost na visokoj razini. Netko je pogriješio u obrazloženju razloga postavljanja kamera? Ili nije?

Ovdje se vraćam na početak kolumne i najavu Kraljevića da će Gradska uprave tijekom 2015. godine postaviti još kamera i kamera na 23 nove lokacije. Zašto? Usporedbe radi ako je uopće moguća, Sydney broji 4.757.083 stanovnika, a ima samo 98 kamera za video nadzor javnih površina i 100 kamera za nadzor prometa, instaliranih na najvažnijim prometnim raskrižjima.

Građani imaju pravo na siguran i miran grad, grad u najvećoj mogućoj mjeri oslobođen od nasilja i straha od kriminala, stoga je temeljno pravilo da se video kamere u gradskom vlasništvu postavljaju kao alat borbe protiv kriminala. Čak i tada kamere na pojedinim lokacijama ne postavljaju se prema vlastitom nahođenju već na temelju procjene ugroženosti i praćenja stanja kriminaliteta u realnom vremenu koju dobivate od policije.

Slijedeći korak je, organizirati javnu raspravu sa stanarima ulice koja je ugrožena nekim neprimjerenim protupravnim ponašanjima poput provala u vozila ili remećenja javnog reda i mira, i upoznati ih s tim činjenicama. Potrebno je potaknuti njihov građanski angažman. Građani imaju pravo znati zašto se kamere postavljaju u njihovoj ulici, ali i pravo promatrati one koji promatraju njih.

Istovremeno, nadležno tijelo koje upravlja video nadzorom mora izraditi Politiku korištenja video nadzora na javnim površinama u kojoj za svaku kameru treba navesti lokacije, karakteristike sustava, način pohrane snimki, prava pristupa snimka, a vrijeme čuvanja snimki, način uništavanja, vrstu specijalističke izobrazbe operatera poglavito iz područja ljudskog dostojanstva i zaštite privatnosti građana. Politika treba sadržavati standarde i stroge procedure potrebne za korištenje video nadzora.

Model kako Grad Zagreb razvija sustav video nadzora javnih površina, navodi me na zaključak da on služi Gradskoj upravi za podizanje gotovine na bankomatu, a ne za podizanje razine sigurnosti građana. Video nadzor ne smije biti korišten za generiranje profita u gradskom proračunu.

Video nadzor nepropisnog zaustavljanja i parkiranja automobila nikada neće riješiti veliki problem u središtu Zagreba: nedostatak parkirnih mjesta. Problem pogrešno parkiranih vozila treba rješavati prometna policija i prometno redarstvo. Da bismo bili učinkoviti treba nam objedinjeno gradsko redarstvo (komunalni redar, prometni redar, kontrolor Zagrebparkinga, kontrolor ZET-a, zaštitar = gradski redar sa svim potrebnim ovlastima), a ne postavljanje prekomjernog broja videokamera.

Videonadzor nepropisnog zaustavljanja i parkiranja automobila treba ostaviti samo oko dječjih vrtića, škola,domova za starije i nemoćne, velikih pješačkih prijelaza, okretišta javnog prijevoza i sl.

Odgovorne u gradskoj upravi, prije svega molim da odmah stave pod kontrolu ovu neprimjerenu ‘bigbraderizaciju’ Zagreba i da prije svega riješe akutni problem brojnih nesigurnih autobusnih i tramvajskih stajališta. Molim i da interveniraju kod naše Policijske uprave zagrebačke, da se na ugroženim cestama grada postave kamere za nadzor brzine kretanja. Zagreb nema niti jednu kameru za nadzor brzine kretanja vozila. Prebrza vožnja ne odgovornih vozača i dalje odnosi živote na zagrebačkim cestama. U 21. stoljeću ta činjenica nam nikako nije za pohvalu!

Permalink