Vlada kultura ravnodušnosti prema susjedima

Vlada kultura ravnodušnosti prema susjedima

Vlada kultura ravnodušnosti prema susjedima

 

piše Alen Ostojić

alen-ostojic – Ubit će me, ubit će me! – povici su 38-godišnje Marijane Lončarić koje su, prije nego što ju je ubojica u nedjelju 9. kolovoza 2015. godine, na smrt pretukao, čuli njeni susjedi. No, iz samo njima znanih razloga nitko nije reagirao. Desetak sati nakon toga njen partner je sam pozvao policiju i kazao im kako je žena pretučena u stanu na Samoborskoj cesti u zagrebačkom Podsusedu. Policija je Marijanu pronašla pretučenu na krevetu. Imala je brojne ozljede po tijelu, a lice joj je bilo izubijano do neprepoznatljivosti, prenosili su brojni mediji.

U nekom idealnom svijetu svatko od nas trebao bi odmah reagirati, pokucati na vrata i pomoći susjedu, ali u stvarnom životu nitko od nas ne traži da budemo heroji. Većina nas nije educirana i hrabra, da u situacijama rizika, pokuca na susjedova vrata i ponudi pomoć. Najmanje što možemo i trebamo učiniti u situacijama kada svjedočimo zločinu, jest nazvati policiju.

Zašto nitko od susjeda nije obavijestio policiju? Zašto su okrenuli glavu u situaciji koja sigurno nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim? Je li ovaj događaj simbol hladnog i dehumanizirajućeg načina života u velikom gradu?

Jedan od najpoznatijih događaja u povijesti New Yorka bila je smrt mlade žene iz Queensa, Kitty Genovese, 1964. godine. U razdoblju od pola sata, njezin napadač napao ju je tri puta na ulici, dok je 38 njezinih susjeda gledalo taj prizor sa svojih prozora. Međutim, nijedan od tih 38 svjedoka nije nazvao policiju. Abe Rosenthal, koji je poslije postao urednik New York Timesa, opisao je taj slučaj u svojoj knjizi:

– Nitko ne može reći zašto njih 38 nije podiglo telefonsku slušalicu za vrijeme napada na gospođicu Genovese, jer ni oni ne mogu odgovoriti na to pitanje. Međutim, možemo pretpostaviti da je apatičnost, tako tipična za stanovnike gradova, jedan od uzroka. To je gotovo stvar psihološkog opstanka kad smo okruženi milijunima ljudi. Kako bismo ih spriječili da nas stalno opterećuju i narušavaju našu privatnost, jednostavno ne obraćamo pozornost na njih, što je najčešće moguće.

Anonimnost i otuđenost velegradskog života čini ljude bezosjećajnima, piše Malcolm Gladwell u svojoj sjajnoj knjizi Točka preokreta.

Slučaj nesretne Marijane Lončarić, na žalost nije jedini koji se u posljednje vrijeme dogodio u našem gradu. Imam osjećaj da je naše živote obuzela kultura ravnodušnosti prema susjedima i njihovim problemima. Umjesto spremnosti na pomoć biramo distancu od drugih i ulogu pasivnog promatrača.

I na kraju, prenijet ću jednu staru Kinesku poslovicu: „Kad gori susjedova kuća, i sam si u opasnosti ako ne priskočiš u pomoć“.

Permalink