Diskutirajući o problemu poskupljenja vrtića na sjednici gradske Skupštine našalio sam se da se radi o igri mačke i miša. Gradonačelnik, vidjevši se u ulozi mačke, ucijenio je mogućnošću raspuštanja Skupštine SDP-ovu većinu, i prijedlogom proračuna za 2011. poslao ju u mišju rupu. Već na sljedećem zasjedanju Skupština je glasnim mijaukom ukinula tu odluku, tjerajući gradonačelnika da podvuče rep. On nije prihvatio ulogu miša pa je problem prebacio na višu instancu. A kad se mačka i miš ne mogu dogovoriti, presudit će pas. Danas je Vlada putem resornog ministarstva poručila da je Skupština grada pravno korektno suspendirala Bandićevu odluku o poskupljenju vrtića putem dohodovnog cenzusa. Gradonačelniku preostaje da se žali dalje, a roditelji koji su bjesomučno jurili tražene dokumente mogu nakratko predahnuti. Kako dalje? Naš je stav da gradonačelnik dobru stvar radi na loš način. Zato nismo glasovali za proračun pa sada, za razliku od vladajuće većine, imamo moralno pravo veseliti se. No to je Pirova pobjeda. Grad nema novaca zadržati stečena socijalna prava i mora ih smanjivati. Mi od početka tvrdimo da je pogrešno krenuti od vrtića i trenirati strogoću na djeci. Gradonačelnik treba ponuditi jasnu strategiju pravednog redefiniranja svih socijalnih prava, zahvaćajući probleme u rasponu od besplatne vožnje tramvajem, naknada rodiljama, poticaja privatnih škola, vrtića i obrtnika, prava na korištenje gradskih stanova, subvencioniranja prigradskih vlakova, pa do raznoraznih donacija, povoljnih najamnina i popusta u naplaćivanju komunalnih naknada. Pritom valja koristiti kombinaciju dohodovnog i imovinskog cenzusa, pojednostavivši birokraciju, jačajući kontrolu i kažnjavajući prekršitelje. Svima je jasno da moramo „kresati“ neodrživa socijalna prava, ali građani žele da se to konačno uradi istinski pravedno, tako da veći teret podnesu oni koji to mogu lakše izdržati. Na duži rok, međutim, valja se baviti razvojnim pitanjima, omogućiti da svi više stvaramo i da svatko može dostojanstveno živjeti od poštenog rada. No to je teško postići u gradu gdje se vladajući ne bave strategijom razvoja već igrom mačke i miša.