Nedavno je ministar obrane Mario Banožić, uoči proslave 30 godina osnutka Hrvatske vojske, ponovno načeo temu aktiviranja obveze služenja vojnog roka.
U Europi je 15 država zadržalo obvezu služenja vojnog roka. Međutim, on se razlikuje od države do države. Dio država ima vrlo liberalnu politiku, dok vrlo mali dio država provodi politiku pozivanja svih vojnik obveznika.
Nama najbliža je Austrija. Ima opću vojnu obvezu, ali i pravo na prigovor savjesti. Prema podacima iz 2018. godine od oko 46 000 mladih Austrijanaca vojni rok odsluži 56, a civilnu službu 44 posto mladih. Vojni rok traje šest mjeseci i za to vrijeme vojnici prolaze osnovnu i specijalističku obuku. Treba napomenuti i da su na referendumu 2013. godine Austrijanci odbili ukidanje opće vojne obveze.
Država koja se često spominje u kontekstu obveznog vojnog roka je Švicarska. Ona ima vojsku koja je u potpunosti zasnovana na masovnoj vojnoj obuci i profesionalnim pripadnicima u zapovjednoj strukturi, pilotima i tehničkom osoblju. Švicarci su na referendumu 2013. velikom većinom glasova odbili ukidanje vojne obaveze. Vojni rok traje 5 mjeseci. Ostali mladi građani koji ne služe vojsku plaćaju porez od 3 posto godišnje zarade do 37 godine života.
Sve su nordijske države zadržale su obvezu služenja vojnog roka. U Finskoj za najveći broj novaka vojni rok traje 165 dana. Za prigovarače savjesti koji služe vojsku bez oružja traje 247 dana. Posljednjih godina postotak mladih Finaca koji odsluže vojsku je 80 posto.
I Švedska ima obvezu služenja vojnog roka, ali nešto drukčije oblikovanu. Vojna obaveza ukinuta je 2010., ali je zbog zaoštravanja odnosa s Rusijom vraćena 2018. godine. Zbog toga osnovu oružanih snaga čine profesionalci, a vojna obveza služi tek za popunjavanje pričuvnog sastava. Svi mladići i djevojke dužni su popuniti upitnik Agencije za novačenje. Na temelju ankete i podataka o zdravstvenom stanju i stručnoj spremi vojska bira ljude koji joj odgovaraju. Vojni rok traje od 4 do 12 mjeseci, ovisno grani i rodu vojske.
Norveški model još je liberalniji. Iako formalno postoji zakonska obveza služenja vojske ona se isključivo popunjava dragovoljcima. Rodna ravnopravnost je apsolutna, tako da svi mladići i djevojke, kada navrše 18 godina, popunjavaju upitnik novačke komisije na internetu i mogu se prijaviti za dobrovoljno služenje vojnog roka. Služenje vojske traje 6, 12 ili 18 mjeseci, ovisno o rodu vojske i značaju postrojbe. Osnovne odlike norveškog sistema jesu privilegije za mlade ljude koji odsluže vojsku, a jedna od njih je prednost pri zapošljavanju u državnim službama. Norveške oružane snage redovito imaju više kandidata nego mjesta jer svi koji odsluže vojni rok imaju brojne pogodnosti.
I Danska je zadržala obvezu služenja vojnog roka za sve. Vojni rok za najveći broj regruta traje 4 mjeseca. Tako godišnje otprilike 4 000 mladih ljudi odsluži vojni rok, od čega se više od 99 posto prijavi dobrovoljno.
Od tri baltičke države Estonija i Litva imaju obvezu služenja vojnog roka. U Estoniji vojni rok traje od 8 do 11 mjeseci. Litva je ukinula obvezu služenja vojske 2007. godine, ali ju je zbog straha od ruskog napada vratila 2015. Vojni rok traje 9 mjeseci. I pored velikog zanimanja, regruti imaju privilegije. Dobivaju naknadu koja tijekom cjelokupnog trajanja vojnog roka iznosi u prosjeku 3 000 eura, što su dvije prosječne litvanske plaće.
Što se tiče Republike Hrvatske mora se naglasiti da obveza služenja vojnog roka nikada nije ukinuta, nego je tek suspendirana odlukom Sabora iz listopada 2007. godine i provodi se od 1. siječnja 2008. godine. I dalje se važećim Zakonom o obrani predviđa obvezno služenje vojske u razdoblju od 6 mjeseci, i to na temelju članka 47. Ustava, kojim se propisuje opća vojna obveza. Umjesto opće obveze uvedeno je dobrovoljno služenje kao osnova za popunjavanje aktivnog (profesionalnog) sastava. Tadašnja sigurnosna procjena bila je da je okruženje stabilno i da ne postoje vanjske ugroze.
Sigurnosno okruženje u svijetu i Europi značajno se promijenilo zadnjih godina , a također je činjenica da je s obzirom na vrlo mali broj stanovnika, sve starije stanovništvo i drastično veliko iseljavanje, prije svega mladih, baza za povećanje pričuvnog sastava OSRH sve lošija. Jedno od pitanja povratka služenja vojnog roka su troškovi i problem stručnog kadra koji treba na sebe preuzeti brigu i obuku jer Hrvatska vojska u ovom trenutku nema dostatno ljudstva koji mogu kvalitetno obaviti tu zadaću. Povratkom obveznog služenja vojnog roka od 6 mjeseci znatno bi se povećala raspoloživa pričuva OSRH-a te značajno doprinijelo podizanju sigurnosnih kapaciteta države koji je nužan s obzirom na to da utječe, među ostalim, na turizam (koji sa sivom zonom puni više od 20 % BDP-a).
Ovo pitanje doslovno se tiče svih stanovnika Hrvatske. Od potencijalnih ročnika, njihovih roditelja, braće i sestara pa sve do visokoškolskog sustava koji će se morati prilagoditi činjenici da dio studenata (ako se uvede princip odsluženja prije odlaska na fakultet) nakon upisa neće odmah započeti sa studiranjem. Zato, uz sve navedene razloge, smatram da je za donošenje konačne odluke potrebna javna rasprava, te da o ovom pitanju treba provesti nacionalni referendum i to što prije kako bi se mogao utvrditi dugoročan plan razvoja OSRH-a i obrane Republike Hrvatske. Naime, državnim bi se referendumom građani trebali najprije vrijednosno odrediti o ukidanju ili zadržavanju postojeće ustavne odredbe o općoj vojnoj obvezi. Tek bi se na temelju rezultata takvog referenduma zakonodavac obvezao na provedbu vrijednosnog opredijeljenja građana o tom pitanju.