Sasvim je sigurno da je Kristijan Jelić imao na umu plemenitu ideju za svoj i Veričin trešnjevački ogranak HSLS-a kada je u jedno sanjivo jutarnje praskozorje na ekranu svog kompa surfajući otkrio ekskluzivnu ponudu na jednoj od „kupujmo povoljno“ web tražilica. To je bilo to što je danima tražio: mahnito je isklikao ponudu i bez previše razmišljanja otkupio osam voucher-a za nedjeljni rafting na Mrežnici. Ponuda je bila više nego povoljna. Za samo 140 kunića napeto poslijepodne plus večera. „Ekipa će leći na ovo“, pomislio je Kiki i u par narednih sekundi žustro se dao na odašiljanje ponude brojnim članovima sjevera i juga Trešnjevke: „Nedjelja, 11. rujna, rafting na Mrežnici sa polaskom iz Zvečaja. Sastanak na Staroj Knežiji. Prijave meni osobno.“
I bilo je duže čekati da konačno stigne to nedjeljno jutro nego li prikupiti zainteresirane. U atmosferi školskih ljetnih praznika, Tom Sawyera i Huckelberry Finna, trešnjevačka se ekipa u žutim majicama u sastavu Kiki osobno, Robert, Duško, Darko, Danijel, Ivan, uz nježniji dio u sastavu Tihana i Wendy otisnula prema Karlovcu, pa potom prema Dugoj Resi te naposljetku uz malo „simo-tamo“ osvanula u Zvečaju kod Puškarićke na kavi. HSLS-ovci uvijek stižu na vrijeme pa su i ovom prigodom morali čekati neke druge koji su kasnili tako da je nakon kave „palo“ čekanje na vrelom suncu od kakvih nepotrebnih pedesetak minuta. No naravno, to nije pokvarilo veselje koje je uslijedilo odmah po kraćoj vožnji sa ostalih tridesetak pretendenata na popodnevni rafting u busu tipa „Tko to tamo…“…ma znate već što.
Naši su momci uglavnom kršnih dimenzija i nije ih jednostavno odjenuti u prikladne kacige i prsluke za spašavanje. Usprkos početnim problemima, jednom kada su se momci konačno dohvatili vesala (i ponešto pive), trosatni je happening na ponešto niskom vodostaju mogao započeti.
Ekipa se kontinuirano iz veslačkih pozicija bacala u rijeku ne štedeći se, skakala po sprudovima, prskala vodom (što sebe, što druge), pjevala prigodne pjesme i sve što već ide uz neobuzdano šaljivo raspoloženje.
Naposljetku, ako bismo sa vama vrlo iskreno željeli podijeliti naše dojmove morali bismo vam također reći da je usput postalo kristalno jasno da još moramo poraditi na sinkronizaciji samog veslanja…Možda će zazvučati neobično, ali neki od nas koji puta iz nekog neobjašnjivog razloga ne veslaju kad i svi drugi ili veslaju u drugom pravcu ili pak ometaju druge u veslanju…čudno, nije li? Srećom po nas, taj smo dan imali odličnog skipera! I tu leži jedna nepobitna i ponovno otkrivena istina: sa izvanrednim skiperom dosta se manjih nedostatka u ekipi može prikriti!
