Umjesto da hrabro krene u reformu i smanji gubitke sustava, gradonačelnik poseže za očajničkim Bandićevim receptom – na silu stavlja ruku u novčanik građana i uzima im novac , poručio je Darko Klasić predsjednik HSLS-a Grada Zagreba , na  redovnoj tiskovnoj konferencije ponedjeljkom naše gradske organizacije. 

Veliki broj Zagrepčana koji plaćaju najveći prirez u Republici Hrvatskoj, još uvijek nemaju kanalizaciju i/ili vodu.   Isto tako ove godine od projekta obnove kanalizacije i vodovoda u  Zagrebu neće biti ništa. Projekt nije spreman, nedostaju  studije i prateća dokumentacija kao što nije prikupljena  niti dokumentacija za proširenje mreže vodovoda i odvodnje. Ovo je najveći grijeh a ne proceduralne pogreške smijenjenog direktora Vodovoda Davora Poljaka,  koji je postao direktor političkim kadroviranjem Tomislava Tomaševića , stranke Možemo i koalicijskog partnera SDP-a čiji je član na tkz. javnom natječaju .

HSLS Zagreba predlaže  gradonačelniku i upravi zagrebačkog holdinga da za početak  smanji gubitke vode uz minimalne troškove smanjenjem broja nelegalnih priključaka. Istih je  prema procijeni oko 15000 tisuća , te stvaraju  godišnje gubitke u vodoopskrbnom sustavu od minimalno cca 4 milijuna eura. To je ogroman problem koji treba riješiti upućeni i reformski bez nasrtaja na novčanike građana  koji redovito plaćaju ionako preskupe gradske usluge. Umjesto toga, trebalo bi kažnjavati one koji su ilegalno priključeni na sustav te bi se time investiralo u učinkovitost sustava . Ulaganje u učinkovitost sustava predstavlja razumno ulaganje, koje će se u svakom slučaju otplatiti.

 Projektom rekonstrukcije vodovoda sufinanciranim od EU , smanjit će se   gubitaka  vode zbog loših cijevi  od preko 50 % te  će se samim  time i smanjiti troškove energije.  U tom slučaju nema niti potrebe za povećanjem cijene vode, jer se tako ostvarenim uštedama  povećani troškovi održavanja mogu  sami otplaćivati.    Povećanje cijena vode sigurno nije potrebno zbog kratkotrajnih financijskih  obaveza Vodovoda , koje treba pokriti unutarnjom preraspodjelom  sredstava Zagrebačkog holdinga za koje očigledno ima mjesta.  Do sada smo bili svjedoci  da nakon podizanje cijene usluga građanima  one se nikada ne vraćaju na staro, nakon prestanka razloga podizanja.

Dok građani  Zagreba već drugu uzastopnu godinu svjedoče najmanjoj razini izvršenja malih komunalnih akcija i nerješavanju komunalnih problema, stranka Možemo donosi zaključke o preimenovanjima  ulica .  Ne ulazeći u opravdanost promjene naziva ulica kao i navodne nove prijedloge ideološki obojene naziva ulica , žalosti da novaca u proračunu Zagreba ima za troškove predviđenog preimenovanje ulica  a novaca nema za financiranje boksova za smeće građana.

Samim prijedlogom  preimenovanje ulica srušena su sigurno i dva mita koje su  stranka Možemo i Tomislav Tomašević propagirali prije izbora.

Prvi mit je da su prije  i nakon izbora otklanjali su svaku  mogućnost ideološkog pristupa, štoviše Rada Borić najavila je da će o promjenama naziva ulica i trgova odlučivati sami građani Zagreba.

 Drugi mit  je da su stranke Možemo i zeleno lijeve koalicije stranke  europske orijentacije. Možemo u Zagrebu  provodi “deustašizaciju” naziva u imenima ulica sa namjerom imenovanja tih ulica po bivšim  komunističkim  liderima koji su zatirali osobne slobode i ljudska prava te zastupali totalitarne režime. Dokumenti i smjernice Vijeća Europe i Europske unije su jasni i  govore da se trebaju ukloniti svi  znakovi s ulica koji podsjećaju na totalitarne režime kao fašizam i  komunizam .  Stranka Možemo i zeleno-lijeva koalicija nakon ovakve inicijative  sigurno se svrstava na stranu onih stranaka koji su  protiv europske orijentacije i ljudskih prava, te iskazuje nedvojbeno svoju prikrivenu ideološku orijentaciju i politiku koju namjerava provoditi.

U Zagrebu su se redovito, zajedno s vlašću, mijenjali nazivi ulica. Većini građana suočenih sa svakodnevnim životnim problemima i povećanjem životnih troškova zasigurno više nisu bitne kvaziideološke podjele, koje traju više od 70 godina. Na nesreću građana, politički nagon iz očaja gradskih vlasti i izostanak sustavnih promjena u upravljanju gradom ponovno su glavni motiv za promjene naziva ulica kako bi se prikrilo nerješavanje komunalnih i svakodnevnih problema u gradu.

Please follow and like us:
Follow by Email
LinkedIn
Share
Instagram