Djelatnici Gradske plinare Zagreb obilaze zgrade i zatvaraju i plombiraju plinske ventile za cijelu zgradu, bez ispitivanja plinske instalacije, dakle suprotno članku 10. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 108/95 i 56/10), koji se spominje u Zapisniku o ispitivanju nemjerenog dijela plinske instalacije, a koji u odjeljku 2 kaže: “Operator je dužan uskratiti isporuku plina potrošaču kod kojeg u propisanim rokovima nije obavljeno ispitivanje nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije ili je pri ispitivanju utvrđena propusnost ili neispravnost.” Dakle, samo isključivanje, a ne ispitivanje prije toga.
Dimnjačari obilaze zgrade, pregledavaju dimnjake, proglašavaju ih neispravnima čak i kad su u stanju u kakvom su bili prije potresa i ne žele za njih dati atest, nego isključivo usmeno uvjetuju suvlasnicima dobivanje atesta o ispravnosti dimnjaka, kupnjom kondenzacijskih bojlera i oblaganjem dimnjaka. Trošak navedenoga iznosi 15.000 do 20.000 kn, ovisno o snazi bojlera i visini dimnjaka. NEMA zakona niti propisa koji određuje građanima da MORAJU zamijeniti postojeće bojlere. Dapače EK je u travnju 2019. godine odgodila primjenu Uredbe koja to određuje https://www.poslovni.hr/hrvatska/iz-europske-komisije-stigla-dobra-vijest-za-tisuce-hrvatskih-kucanstava-352376, .
Suvlasnici, nakon kontrole dimnjaka, kontaktiraju Plinaru da im uključi plin, ali Plinara to ne želi jer dimnjačari nisu dali atest.
Kad bi svi suvlasnici i pristali na tu usmenu ucjenu, nailazili bi na slijedeće probleme:
- gdje i kako kupiti odgovarajući bojler u uvjetima za vrijeme krize zbog Virusa? Potrebna je stručna osoba koja će napraviti izvid u stanu i izračunati snagu koju bojler treba imati
- kako obaviti kupnju, kad je većina dućana zatvorena, a kod onih koji rade primjenjuju se mjere socijalnog distanciranja? Nemaju svi vještine kojima mogu naručiti bojler “on line”
- ima li na zagrebačkom tržištu dovoljno bojlera i polipropilenskih cijevi za oblaganje dimnjaka, za sve koji bi ih “morali” kupiti?
- ima li na tržištu dovoljno stručnih osoba/ovlaštenih majstora koji smiju i mogu obaviti taj posao, a s obzirom na potencijalno povećanu potražnju?
- otkud većini građana novac za to, pogotovo jer su suočeni sa troškovima popravljanja šteta od potresa, smanjenjem plaća, gubitkom posla…?
Dakle, dimnjačari trebaju temeljito provjeriti svaki dimnjak, ustanoviti oštećenja ako ih ima, opisati ih i potpisati izvještaj, tako da stanari točno znaju koje nepravilnosti trebaju otkloniti. Ako dimnjak nije obložen polipropilenskom cijevi, to ne podrazumijeva da je dimnjak neispravan.
Potaknuti ovim problemima naših sugrađana te kako bi se prekinuo začarani krug između dimnjačara, Gradske plinare Zagreb i suvlasnika, tražimo hitne i jasne odgovore od Dimnjačarska obrtnička zadruga (DOZ) i Gradske plinare na sljedeća pitanja:
- Smiju li dimnjačarske tvrtke i njihovi djelatnici zahtijevati od građana da svoje bojlere zamijene kondenzacijskim i oblože dimovod polipropilenskom cijevi, kao isključivi uvjet za dobivanje atesta o ispravnosti dimnjaka, te na kojem zakonu ili podzakonskom aktu temelje takav zahtjev?
2. Smiju li građani koji imaju bojlere koji nisu kondenzacijski, a koji su ispravni, koristiti takve bojlere ukoliko je dimovod ispravan?
