Krajem lipnja ove godine, u zgradi Gradske uprave, održan je sastanak s izaslanstvom Ministarstva obrane RH, predvođenim ministrom Damirom Krstičevićem i ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom, a jedna od tema sastanka bila je izgradnja Vojnog muzeja.
No, postavlja se pitanje zašto Hrvatska i Zagreb nemaju Muzej policije? Zagreb, ali niti ostatak Hrvatske, nema Muzej policije kakav bi trebali imati.
Evo nekih činjenica. Protokolom o suradnji Ministarstva kulture i Ministarstva unutarnjih poslova u svezi s osnutkom muzeja pri Ministarstvu unutarnjih poslova, koji su 24. rujna 2001. potpisali ministar kulture dr. Antun Vujić i ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, započinje formalni rad na osnutku Muzeja policije. Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustroju Ministarstva unutarnjih poslova od 21. svibnja 2008. godine Muzej policije je postao samostalna ustrojstvena jedinica u sastavu Policijske akademije u ravnateljstvu policije. I to je to.
Želim istaknuti da novija povijest ne poznaje da je igdje u svijetu policija odigrala tako značajnu ulogu u stvaranju i obrani svoje države kao što je to učinila hrvatska policija. Nikada ne smijemo zaboraviti da su 5. kolovoza 1990. godine u policijskoj akademiji u Zagrebu postrojene dvije bojne s ukupno 1800 pripadnika-polaznika tečaja ”Prvi hrvatski redarstvenik“. Puni domoljublja i samopouzdanja, ti dragovoljci, prvi hrvatski redarstvenici tada su bili spremni na žrtvu, bespogovorno služenje svome narodu, na obranu reda i mira nove, demokratske hrvatske države koja se tek budila.
Dvanaest dana kasnije, 17. kolovoza 1990., tri helikoptera MUP-a RH s pripadnicima prvih redarstvenika poletjeli su prema Kninu, iznad prostora Like presreli su ih borbeni zrakoplovi JNA i zapovijedili im pod prijetnjom rušenja, vraćanje u Zagreb.
Nekoliko dana kasnije, 7. rujna 1990. osnovana je ATJ Lučko, prva oružana postrojba suvremene hrvatske države.
Trebam li uopće spominjati 1991. godinu i ”krvavi Uskrs“, stradanje Josipa Jovića, prvog poginulog redarstvenika u Domovinskom ratu kao i dvanaest redarstvenika ubijenih u Borovu Selu?
Premalo je prostora da bih opisao ulogu policije u Domovinskom ratu i zato se pitam, zašto se Vojni muzej i Muzej policije nisu mogli postaviti na istoj lokacij?
Današnji Muzej policije potpuno je neprimjeren i zapravo, i nije muzej. On nema stalan postav već se u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ulica grada Vukovara 33, organiziraju povremene izložbe za javnost.
Upravo zbog povijesti policije u Hrvatskoj, povijesti redarstva u Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima, dalekoj prvoj policijskoj postaji na Kamenitim vratima, prvom kriminalističkom muzeju otvorenom 1909. u današnjim Klovićevim dvorima u Zagrebu, doprinosu Hrvata svjetskoj kriminalističkoj praksi, ulozi policije u Domovinskom ratu, Hrvatskoj i Zagrebu potreban je suvremeni muzej policije otvoren za javnost.
Muzeji sadašnjice sve više imaju novu funkciju, a to je animacija posjetitelja. Stoga, budući Muzej policije trebao bi biti prostor u kojem bi se organizirale mnoge dodatne aktivnosti, primjerice, radionice o samozaštiti, predavanja o prevenciji kriminaliteta, čitav niz aktivnosti koje nisu isključivo vezane za izložbu u tijeku, već se odnose na edukativni i socijalni aspekt zajednice.
Posjetitelji muzeja danas žele interakciju, uzbudljivo iskustvo, žele fotografije s muzejskim eksponatima i žele to objaviti na društvenim mrežama. A povijest i sadašnjost hrvatske policije to im sasvim sigurno može omogućiti.
Znate li gdje su danas tri helikoptera MUP-a RH koji su 17. kolovoza 1990. s pripadnicima prvih hrvatskih redarstvenika poletjeli prema Kninu ugušiti srpsku pobunu, ili možda, gdje je danas autobus koji je u ranim jutarnjim satima 31. ožujka 1991. godine na Plitvice doveo pripadnike specijalne policije MUP-a Kumrovec i Antiterorističke jedinice Lučko, a na koji su srpski pobunjenici ispalili tromblonsku minu?
Na kraju; i zbog 103 prva hrvatska redarstvenika koja su na oltar Domovine položila svoj život i zbog povijesti hrvatskog redarstava i njene usredotočenosti na borbu protiv kriminala, hrvatska policija zaslužuje Muzej policije kakav dolikuje policiji koja je omogućila sadašnjost i budućnost hrvatskom narodu.
