piše Andreja Marcetić
Davno je prošlo vrijeme kad su se žene zadovoljavale ulogom majke, supruge i domaćice. Pojava poduzetnica u proteklih dvadesetak godina u razvijenom svijetu usko je povezana s demokratizacijom društva, točnije, s izjednačavanjem muških i ženskih prava, prije svega prava na izobrazbu. Šezdesetih godina prošlog stoljeća je 5% žena bilo među magistrima znanosti, a danas žene čine između 40 i 50 % polaznika specijaliziranih poslijediplomskih poslovnih programa. Prema nekim statistikama smatra se da žene u Europi pokreću ili su pokrenule svaki četvrti novi posao.
Poduzetništvo je jedna od ključnih kompetencija (znanja, vještina i stavova) koji su potrebni svim pojedincima za njihovu osobnu realizaciju i razvitak, uključivanje u društvo i zapošljavanje. Radi se o novom konceptu elementarne pismenosti u 21.st., koji obuhvaća skup od osam kompetencija (Recommendation of the European Parliament and of the Council for lifelong learning (2006/962/EC). Poduzetništvo je sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelovanje, a uključuje stvaralaštvo, inovativnost i spremnost na preuzimanje rizika te sposobnost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Temelj je za vođenje svakodnevnog, profesionalnog i društvenog života pojedinca.
Žensko poduzetništvo – odgovor na nejednakost muškaraca i žena na tržištu rada
Zaposlene žene u velikim dijelovima svijeta bolje su obrazovane, iskusnije i produktivnije od muških kolega no još zarađuju manje (izvor: godišnje izvješće o plaćama u svijetu Međunarodne organizacija rada (ILO),) što pokazuje da je “rodni jaz” duboko ukorijenjen i prisutan u svih 38 promatranih zemalja. Efekt „staklenog stropa” pokazuje da žene tvrtkama u pravilu mogu doći do pomoćnica ili zamjenica direktora.
U Sjedinjenim Američkim Državama stopa rasta ženskih tvrtki 2002. godine bila je dvostruko veća od nacionalnog prosjeka, a gotovo polovica svih američkih tvrtki u većinskom su vlasništvu žena. U Kanadi se između 1981. i 2001. godine broj poduzetnica povećao za 208%, u usporedbi s porastom broja muških poduzetnika od 38%. U Velikoj Britaniji, gdje je stanje ženskog poduzetništva prema naznakama većine analitičara prilično loše, 6,5% svih radno sposobnih žena zaposlene su u vlastitim tvrtkama. Udio žena u poduzetništvu iznosi 26%, a to je brojka koja se ne mijenja još od 1990. U zemljama Europske unije 70% poduzetnica vode tvrtke u kojima je zaposleno pet ili manje djelatnika. U tranzicijskim zemljama srednje i istočne Europe ekonomski položaj žena je pogoršan zahvaljujući smanjenju javnog sektora, povećanoj stopi nezaposlenosti, većoj nesigurnosti zaposlenje i lošem stanju društvenog sustava socijalne zaštite.
U Republici Hrvatskoj žene čine 52% ukupne hrvatske populacije, njihov je udjel u zaposlenosti 45%, i to 52% u državnom te 39% u privatnom sektoru. Žene u poduzetništvu zastupljene su sa 30%, na rukovodećim mjestima 27%, a tek ih je 19% u nadzornim odborima tvrtki. Među nezaposlenima njihov je udjel čak 59%, među zaposlenima na crno 65%, a na određeno vrijeme čak 86%. Također i na Zavodu za zapošljavanje uvijek je više žena. Zbog toga u poduzetništvo nerijetko krenu žene koje su ostale bez posla. Prema statističkim podacima udjel žena u poduzetništvu u Hrvatskoj je 30% i to 23% u tvrtkama i oko 7% u obrtima. Dakle, malo i nedovoljno u odnosu na udjel žena u ukupnom stanovništvu.
Sličnosti i razlike žena i muškaraca u poduzetništvu
Prema rezultatima istraživanja objavljenim u McKinsey Reportu provedenog na kompanijama s liste Fortune 500, kompanije koje u svojim upravama imaju žene ostvaruju 56 posto bolje rezultate u odnosu na kompanije u čijim su upravama isključivo muškarci. Jedna od prvih karakteristika koje se pripisuju muškarcima je vođenje po principu zapovijedanja i kontrole. Ovaj je princip najdjelotvorniji u vojsci, ali se poteškoće javljaju prilikom prelaženja spolne granice. Slijedi ga poticanje nagrađivanja, što je jedan od tradicionalnih sustava. Muškarci se također često oslanjaju na moć koju stječu položajem. Budući da muškarci drže većinu istaknutijih funkcija, ne iznenađuje to što vuku moć iz svojih pozicija. Muškarci su skloni slijediti i hijerarhijsku strukturu.
Što se tiče karakteristika koje se pripisuju ženama, tu je kao prvo dijeljenje moći i informacija. Moć djelomično proizlazi iz položaja i informacija i može biti iskorištena prilikom utjecanja na druge. Žene su vješte u održavanju moći preko odnosa s kolegama i spremnije su dijeliti moć od muškaraca. Žene također teže na izgradnji poštovanja među suradnicima. Ustrajanje na sudjelovanju u radu tvrtke također je bitna osobina ženskih lidera jer se zaposlenici osjećaju motiviraniji kada znaju da su dio organizacije koja cijeni njihovo mišljenje.
Kako se žene snalaze u poduzetništvu
Nezaposlenost žena u Europi raste, one su prema istraživanjima u većem riziku od siromaštva. Strategija 2020 veliku važnost pridaje razvoju poduzetništva i povećanju ženske samozapošljivosti. Međutim, pokazatelj broja novopokrenutih poslovnih pothvata za žene je relativno nizak za sve članice EU. Žene unatoč realno boljoj obrazovanosti od muškaraca, u poduzetničke vode ulaze rjeđe nego muškarci i to motivirane nužnošću, a ne uočenom prilikom. Na razini EU je udio poduzetnica 33% , a u novopokrenutim pothvatima tek 30%. Žensko poduzetništvo najviše raste u najsiromašnijim zemljama poput Afrike, te u razvijenim zemljama u kojima država nije previše socijalno osjetljiva prema ženama.
Žensko poduzetništvo predstavlja veliki neiskorišteni potencijal. One jesu manje sklone riziku, no jednom kada krenu u poduzetničke vode, te su firme sigurnije i imaju veću stopu preživljavanja. Rezultati takvog, nazovimo”ženskog” gledanja na probleme u poslu je da su poduzetnice manje sklone rizičnom poslovanju, da su organiziranije te više uče na primjerima iz prakse. Uz to pohađaju daleko više specijalističkih seminara nego muške kolege. Ovakvo, odgovorno ponašanje poduzetnica omogućilo je da se tvrtke, koje su u vlasništvu žena ili ih vode žene, brže i lakše prilagode novonastaloj situaciji. Iz naše i svjetske prakse pokazalo se da se poduzetnice lakše nose s krizom, da su racionalnije i da logičnije upravljaju tvrtkama u tim situacijama.
Koje su prednosti a koji nedostaci žena poduzetnica u Hrvatskoj
U Jugoistočnoj Europi žene se suočavaju s brojnim preprekama vezanim za tradicionalne rodne uloge, što utječe na njihove ekonomske mogućnosti. Žene u većini slučajeva nemaju vlasništvo nad imovinom, imaju malu ili nikakvu potporu institucija, teže dolaze do informacija, kao i do financiranja. U Hrvatskoj se žene za ulazak u poduzetništvo još uvijek u većini slučajeva odlučuju iz nužde, primjerice, kada ostanu bez posla, a ne iz prepoznate tržišne prilike. Uostalom podaci o tome su jasni, na jedan poduzetnički pothvat žena dolaze 2,5 pothvata muškaraca. Među osnivačima trgovačkih društava žena je samo 25 posto. Ne postoji velika tradicija žena u poduzetništvu, još uvijek prevladavaju stereotipi, koji koče žene u ostvarenju njihovih ideja zbog čega se žene i rjeđe upuštaju u rizike.
Kako poticati i razvijati žensko poduzetništvo
Strategija Europa 2020, čiji su ciljevi postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta, podrazumijeva široko i učinkovito ubrzavanje poticanja ekonomskog potencijala žena. Uspješno poticanje ženskog poduzetništva može se ostvariti kroz intenziviranje lobističkih aktivnosti profesionalnih ženskih i neprofitnih udruga. Posebice se treba usmjeriti na organiziranje razmjene iskustava između već uspješnih poduzetnica i poduzetnica početnica, uvođenjem mentorstva te javnim prezentacijama vlastitih iskustva uspješnih poduzetnica te korištenjem konzultantskih usluga stranih ili domaćih konzultanata. Nadalje, treba se usmjeriti na državne poticaje, poticaje iz fondova EU koji su sada u velikoj mjeri dostupni upravo za skupinu žena poduzetnica. Detaljnije informacije na www.minpo.hr, www.hkg.hr,
Zaključno
Žensko poduzetništvo je jedan od snažnih generatora gospodarskog rasta poticanjem i osnaživanjem ženskog poduzetništva ostvaruju se mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta i poboljšanje cjelokupne ekonomske slike društva. Izgradnja kapaciteta nacionalnih i regionalnih ženskih poduzetničkih mreža i udruga može se inicirati razvoj i unaprijediti okvire za podršku politikama za žensko poduzetništvo. No, fokus svake žene poduzetnice treba biti i dalje na razvijanju osobnih poduzetničkih kompetencija kao što su proaktivnost, inicijativnost, kompetentnost, natjecateljski duh, informatička pismenosti, inovativnost, inicijativnost, preuzimanje rizika te odgovornosti za vlastite postupke. Potrebno je djelovati proaktivno i pozitivno reagirati na promjene (krize, gubitak posla i sl.), prepoznavati prilike, znati kako upravljati ciljevima te samim time povećati osobnu konkurentnost i mobilnost na tržištu rada.
